Šta Prim. mr ph Živadinović piše...

O holesterolu i aterosklerozi

Holesterol je supstanca u krvi nalik na vosak. Glavni je uzročnik nagomilavanja naslaga i nastanka srčanog oboljenja i visokog pritiska. Postoji holesterol koji potiče iz hrane (egzogeni) i onaj koji proizvodi organizam (endogeni). Javlja se kao loš - LDL holesterol i kao dobar - HDL holesterol. Loš LDL holesterol - lipoproteini niske gustine - povećava rizik od srčanog udara, sadrži veliki procenat masti, koje se talože na zidovima krvnih sudova, izazivajući naslage (plak), koje su osnova za razvoj srčanog oboljenja. Dobar HDL holesterol - lipoproteini visoke gustine - smanjuje rizik i komplikacije. LDL holesterol služi kao sirovina za naslage u arterijama (trigliceridi i minerali) i tako dolazi do sužavanja i začepljenja arterija. HDL holesterol – dobar – proždire LDL holesterol – loš – i odvodi ga u jetru, gde biva uništen i izbačen iz organizma. Evo kako arterije postaju sužene: slobodni radikali, posebni oblici kiseonika, sudaraju se u krvi sa masnim molekulima LDL holesterola, oksidišući ih. Tako se LDL užegne i u tako izmenjenom stanju vrlo brzo ga proždiru ćelije koje se zovu makrofagi. Zasićeni masnim kapima, makrofagi se uvećavaju, postaju penaste ćelije, koje se uvlače u zidove arterija i pokreću njihovo razaranje. Loši LDL holesterol je opasan za arterije, kada se pod dejstvom slobodnih radikala pretvori u toksični oblik. Ovu pojavu mogu sprečiti antioksidansi, samim tim se sprečava suženje arterija, povišeni pritisak, srčani napad i moždana kap. Antioksidansi, vitamin C, E, ß karotin, štite LDL holesterol od toksičnih promena (puter), koje oštećuju arterije i dovode do srčanog napada.

Prevencija se sastoji u izbegavanju činilaca rizika za nastanak ateroskleroze:
-gojaznost: najvažnije je nju ukloniti,
-stečena hiperlipoprotenemija – LDL – lipoprotein niske gustine koji se pod dejstvom slobodnih radikala oksidiše i taloži na zid krvnog suda,
-pušenje,
-fizička neaktivnost,
-povišen krvni pritisak,
-šećerna bolest.

Pri povećanoj fizičkoj aktivnosti:
a) sagoreva se višak kalorija i nema nagomilavanja holesterola i triglicerida,
b) smanjuje se sposobnost trombocita za adheziju na zidove krvnih sudova (z. k. s.).
c) povećana je moć razgradnje fibrina (fibrinolizna aktivnost je veća - fibrin osigurava čvrstinu tromba),
d) povećan fizički rad izaziva brže odlaženje masti iz oštećenog z. k. s. u sitne vene, koje se nalaze u spoljnom zidu arterije (adventicije).

Krvni pritisak raste kada su povećani psihička aktivnost, stres, unošenje kalorija, unošenje NaCl, gojaznost, neaktivnost.
Povećan adrenalin izaziva vazokonstrikciju i povećanu agregaciju trombocita.
Hrana bez holesterola i životinjskih masti dovodi do normalizacije LDL i izaziva smanjenje ateromatoznih ploča.
Holesterol i trigliceridi unose se hranom i stvaraju u jetri, polnim žlezdama i nadbubregu.
Trigliceridi - neutralne masti - su energetski materijal koji je deponovan u masnim naslagama.
Unet šećer, tj. skrob, u jetri se pretvara u glukozu, a višak glukoze prelazi u masne kiseline, tj. trigliceride.
Povećana masnoća izaziva aterosklerozu i zapaljenja pankreasa.
Smanjena funkcija štitne žlezde dovodi do povećanja holesterola.
Kod dijabetesa, usled nedostatka insulina ili neosetljivosti ćelija na njega, dolazi do oslobađanja triglicerida iz masnog tkiva, koji potom dospevaju u jetru i u krv.
Nedostatak insulina povećava sintezu holesterola u jetri (masna jetra).
Biljna ulja, kukuruzna i dr. sprečavaju stvaranja holesterola u jetri.
Jetra neutrališe bakterijske toksine, kao i druge štetne materije, vršeći njihovu oksidaciju.
Jetra dobija krv preko arterije hepatike i preko vene porte, koja donosi krv iz creva, sa hranljivim sastojcima, nastajući od venskih sudova crevne oblasti.
Hipoksija u bubrezima (kod zapaljenja bubrega), izaziva lučenja fermenta renina. Renin izaziva aktivaciju hipertenzina ili angiotonina, prevodeći ga u aktivan oblik i dovodeći do hipertenzije.
Hipertenzin i vazopresin su slični peptidi i izazivaju vazokonstrikciju. Vazopresin, ADH hormon hipofize, luči se pri stanju stalne napetosti, izazivajući vazokonstrikciju arterija i arteriola i bol sličan angini pectoris, a na srce deluje depresivno, izazivajući bradikardiju.
Kad je krv hipotonična, smanjuje se nadražaj na osmoreceptore u hipotalamusu i luči se manje vazopresina.