Šta Prim. mr ph Živadinović piše...

O organima za disanje

Da bi svaka ćelija našeg organizma pravilno funkcionisala, a time i svaki organ obavio svoju funkciju, neophodan je kiseonik. Kiseonik do ćelija dospeva iz vazduha preko organa za disanje.
Razmena kiseonika i ugljen-dioksida odvija se samo u alveolama. Ova važna i delikatna funkcija organa za disanje odvija se na sledeći način: vazduh koji udišemo najpre se pročisti u nosu od čestica prašine, čađi i dima, zatim zagreva i vlaži. Takav vazduh neće škoditi sluzokoži grla, glasnih žica i bronhijama. U sluzokoži bronhija nalaze se ćelije koje imaju trepljice. One se, kao i dlačice u nosu, ponašaju kao prečistači vazduha koji udišemo. Svojim oscilacijama one potiskuju sluz i čestice prašine, koje su ipak dospele u sitnije bronhiole, ka širim bronhijama, da bi ih izbacile iz pluća.
Svaka prehlada ili upala organa za disanje izaziva otok sluznice i pojačano lučenje sekreta, što remeti funkciju organa za disanje. Otežano disanje je posebno izraženo kod osoba koje boluju od astme i hroničnog bronhitisa. U disajnim putevima ovih bolesnika stvara se znatno veća količina gustog lepljivog sekreta. Samo astmatičari znaju koliko je napora potrebno da se izbaci mala količina sluzi. Posebno štetna posledica je što u tako velikoj količini konzistentne sluzi prečistači naših bronhija ne mogu da obave svoju funkciju. Alveole, mesto gde treba da se obavi razmena gasova, takođe se pune sekretom i ova najvažnija funkcija ne može da se obavi.
Naša pluća su, osim kože, jedini organ koji je direktno izložen štetnom uticaju spoljašnje sredine. Da bismo pluća sačuvali od štetnih posledica, potrebno je pre svega da udišemo čist vazduh, da dišemo kroz nos i čuvamo se infekcija.
U organe za disanje spadaju:
-nosne šupljine, ždrelo, grkljan, dušnik koji se grana u dve bronhije, svaka za pojedino plućno krilo,a ovi u sve sitnije bronhije i bronhiole.
U zidovima bronhija i bronhiola nalaze se: kružni glatki mišići od čijeg tonusa zavisi širina bronhija. Najsitnije bronhiole završavaju se šupljinama plućnih alveola gde se zapravo i vrši razmena gasova.
Kiseonik prelazi iz alveolarnog vazduha u krv i najvećim delom vezuje se za gvožđe hema, dajući oksihemoglobin. Sa druge strane ugljen-dioksid prelazi iz krvi u alveolarni vazduh.
U uslovima velikog aerozagađenja dolazi do slabosti sluzokože disajnih organa i njene podložnosti bakterijskim i virusnim infekcijama. To je uzrok česte pojave bronhitisa kod dece i odraslih. Druga veoma česta pojava je bronhijalna astma, kao alergijski odgovor pluća na sve štetne spoljne faktore. Organizam reaguje stvaranjem mukoznih naslaga, grčem disajnog puta i otežanim disanjem.
Bronhoasmel blagotvorno deluje protiv astme i bronhitisa u slučajevima otežanog disanja, astme, zapaljenja dušnika i bronhija, rastvara i potiskuje sluz, olakšava iskašljavanje i smiruje ga. Bronhoasmel smanjuje sekreciju u bronhijalnom stablu, pa se disajni putevi šire i nestaje edem sluznice, iskašljavanje je lakše jer sekret nije više lepljiv i gust. Vrlo je važna produžena terapija, jer deluje preventivno.
Aktivni princip kao što je etarsko ulje omana ispoljava ekspetorantno dejstvo. Preparat se uzima oralno, etarsko ulje se apsorbuje iz digestivnog trakta a izlučuje preko pluća. Molekuli etarskog ulja koji se izdišu prolaze kroz bronhijalno stablo i stimulišu bronhijalne žlezde da luče serozne tečnosti (imaju preventivnu funkciju u suzbijanju respiratornih infekcija), suzbijaju aktivnost mukoznih ćelija, redukuju površinsku tenziju (opuštaju muskulaturu) i poboljšavaju mukocilijarnu aktivnost (bičasti epitel ima važnu ulogu u suzbijanju respiratornih infekcija, jer u stanju pojačanog rada sprečava dotok mikroorganizama koji putem vazduha ulaze u pluća).